U našem timu često smo kupovali knjige s dobrim namjerama, ali bez jasnog plana pa su završavale napola pročitane. Primijetili smo da problem nije motivacija nego preširok odabir i nedostatak sustava bilješki. Zato smo odlučili postaviti jednostavan okvir koji se može ponoviti za različite žanrove i ciljeve.
Krenuli smo od cilja po knjizi: zabava, učenje jezika ili osobni razvoj. Kad je cilj nejasan, lako je odabrati naslov koji ne odgovara trenutnom raspoloženju i odustati nakon nekoliko poglavlja. Rizik pretjeranog planiranja je da se čitanje pretvori u obavezu, pa smo cilj svodili na jednu rečenicu.
Za odabir dobre knjige uveli smo tri brza filtra: tema koja nas trenutno zanima, preporuka iz provjerenog izvora i prvih 10 stranica kao test stila. Ako prva poglavlja ne “sjednu”, knjigu bez grižnje savjesti vraćamo na listu za kasnije. Korist je brže pronalaženje pravog naslova, a rizik je da propustimo sporije građen roman, pa taj test ponavljamo tek nakon par dana.
Kad biramo knjige za djecu i mlade, gledamo dob, interese i razinu čitateljske izdržljivosti, a ne samo popise popularnih naslova. U praksi nam pomaže pravilo: jedna knjiga koja je siguran pogodak i jedna koja je malo izazovnija. Time smanjujemo rizik otpora prema čitanju, ali pazimo da “izazov” ne bude toliko težak da ubije samopouzdanje.
Za učenje jezika postavili smo drugačija pravila bilježenja: manje sažetaka, više fraza i primjera upotrebe. Svaka sesija završava s 3–5 rečenica koje prepisujemo i prilagodimo sebi, jer je to lakše ponoviti kasnije. Rizik je pretjerano podvlačenje svega, pa ograničimo broj novih izraza po poglavlju.
Kod knjiga za osobni razvoj primijenili smo pristup “jedna ideja, jedna promjena”. Nakon poglavlja zapisujemo jednu primjenjivu misao i gdje je možemo testirati u sljedećih tjedan dana. Prednost je da sadržaj ne ostaje apstraktan, a rizik je krivo tumačenje savjeta izvan konteksta, pa bilježimo i ograničenja autorovog pristupa.
Za čitalačke klasike i popise ‘najboljih romana’ napravili smo plan tempa i konteksta. Prije čitanja zabilježimo vrijeme radnje, osnovne teme i zašto je knjiga značajna, što smanjuje frustraciju starijim stilom. Rizik je da se previše oslonimo na uvode i tuđa tumačenja, pa kontekst držimo na nekoliko rečenica i vraćamo se vlastitom dojmu.
Kod fantastike i znanstvene fantastike pokazalo se korisnim voditi mini-glosar likova, pojmova i pravila svijeta. Time smanjujemo rizik da se izgubimo u detaljima i odustanemo usred serijala. S druge strane, previše bilješki može usporiti čitanje, pa glosar vodimo samo za naslove s velikim brojem pojmova.